08 nov Zaštita prava na suđenje u razumnom roku

Pravo na suđenje u razumnom roku predstavlja jedan od ključnih elemenata za osiguranje efikasnosti pravosudnog sistema i pravne sigurnosti. Pravo na pravično i javno suđenje u razumnom roku pred nezavisnim, nepristrasnim i zakonom ustanovljenim sudovima zajamčeno je članom 32 Ustava Crne Gore, kao i članom 6 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Takođe, ovo pravo se štiti i osigurava kroz sudski postupak, u skladu sa Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, koji je stupio na snagu 2007. godine.

Evropski sud za ljudska prava je, u tumačenju garancija prava na suđenje u razumnom roku prema članu 6 Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, naglasio izuzetnu važnost donošenja sudskih odluka bez nepotrebnih odlaganja. Ova garancija ima ključan značaj jer osigurava efikasnost i kredibilitet pravnih odluka, kao što je istaknuto u presudi H protiv Francuske iz 1989. godine. Osim toga, prilikom procjene da li je ova garancija ispoštovana, uzimaju se u obzir samo kašnjenja koja se mogu direktno pripisati državi, odnosno ona koja su rezultat djelovanja njenih organa, kako je definisano u slučaju Napijalo protiv Hrvatske iz 2003. godine. Ova kašnjenja, koja se smatraju odgovornošću države, uključuju i odlaganja u vođenju sudskih rasprava u građansko-pravnim predmetima, što je utvrđeno u presudi u slučaju Zimmerman i Steiner protiv Švajcarske iz 1983. godine.

Situacija u crnogorskom pravosudnom sistemu je postala izazovna zbog povećanja broja predmeta i povećanja broja upražnjenih sudijskih pozicija. Naime, trenutno postoji čak 31 upražnjeno sudijsko mjesto u crnogorskim osnovnim sudovima, što čini značajan udio od 21%. Pa tako, trenutno u Osnovnom sudu na Žabljaku ne postupa niti jedan sudija nakon prestanka funkcije jedinog sudije koji je istovremeno bio i predsjednik suda zbog ostvarivanja uslova za odlazak u starosnu penziju. Pored toga, u većini osnovnih sudova na teritoriji Crne Gore trenutno je upražnjena polovina ili više od polovine predviđenih sudijskih pozicija.

Ove upražnjene pozicije imaju značajan uticaj na ažurnost pravosudnog sistema. Zakazivanje sudskih ročišta traje više mjeseci, ročišta se odlažu čak do četiri mjeseca, a donošenje sudskih odluka često kasni. Situacija rezultira odlaganjem i hitnih predmeta, što ostavlja građane bez odgovora na njihove pravne potrebe. Ova problematika, zajedno sa brojnim unutrašnjim i spoljnim faktorima, dovodi do dugotrajnih i iscrpljujućih sudskih sporova, čija je krajnja posljedica grubo kršenje prava građana na suđenje u razumnom roku.

U svjetlu navedenog, odlučili smo se za analizu postojećih mehanizama zaštite prava na suđenje u razumnom roku u Crnoj Gori.

Građanima Crne Gore je pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno kako međunarodnim tako i nacionalnim propisima, Zakonom o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku, članom 1, predviđa se da se ‘Zaštita prava na suđenje u razumnom roku, kao i pravično zadovoljenje zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ostvaruje u sudskom postupku.’

Stoga, zakonom su propisana dva pravna sredstva na raspolaganju građanima, a to su:

1. Zahtjev za ubrzanje postupka – kontrolni zahtjev

Kontrolni zahtjev se podnosi predsjedniku suda pred kojim se vodi predmetni postupak. Odlučivanje o kontrolnom zahtjevu vrši predsjednik suda, a u sudovima sa više od deset sudija, godišnjim rasporedom, može se odrediti sudija koji će, pored predsjednika suda, odlučivati o kontrolnom zahtjevu. Ako predsjednik suda ne odbaci kao neuredan ili ne odbije kao očigledno neosnovan kontrolni zahtjev, tražiće od sudije ili predsjednika vijeća kojem je predmet dodijeljen u radu da u roku od 15 dana dostavi pisani izvještaj o dužini trajanja postupka i razlozima zbog kojih postupak nije okončan. Kad predsjednik suda utvrdi da se neopravdano odugovlači postupak i odlučivanje u predmetu, rješenjem će odrediti rok za preduzimanje određenih procesnih radnji, koji ne može biti duži od četiri mjeseca, kao i odgovarajući rok u kojem ga postupajući sudija mora obavijestiti o preduzetoj radnji. Predsjednik suda može naložiti prioritetno rješavanje predmeta ako okolnosti slučaja ili hitna priroda predmeta to zahtijevaju. Predsjednik suda dužan je odlučiti o kontrolnom zahtjevu najkasnije u roku od 60 dana od dana prijema zahtjeva, a rješenje se dostavlja stranci. U slučajevima kada drugi državni organi ometaju postupak, predsjednik suda može naložiti tim organima da postupe po zahtjevu i poduzeti mjere protiv onih koji ne postupe u skladu sa nalogom.

Iako je osnovna svrha kontrolnog zahtjeva ubrzanje postupka u kojem stranka vjeruje da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, postavlja se pitanje efikasnosti ovog mehanizma u praksi zbog vremenskih okvira postupka, s obzirom na to da predsjednik suda ima postupiti  u  zakonskom roku od 60 dana za donošenje rješenja o kontrolnom zahtjevu, kao i roka od 4 mjeseca koji je namijenjen postupajućem  sudiji. Dodatno, ukoliko dođe do oduzimanja predmeta, otvara se mogućnost daljih procesnih odlaganja zbog potrebe za upoznavanjem novog sudije sa predmetom i, u nekim slučajevima, ponovnog sprovođenja dokaznog postupka. Kao rezultat toga, primjena ovog mehanizma, iako usmjerena na ubrzanje postupka, često dovodi do daljeg odlaganja, stoga bi postavljanje kraćih vremenskih rokova za postupanje kako od strane predsjednika suda tako i postupajućeg sudije moglo unaprijediti efikasnost i opravdanost ovog mehanizma.

2. Tužba za pravično zadovoljenje

Ova tužba se podnosi Vrhovnom sudu Crne Gore. Tužbu za pravično zadovoljenje može podnijeti stranka koja je prethodno podnosila kontrolni zahtjev nadležnom sudu, čime se produbljuje problematika u vezi s kontrolnim zahtjevom i stranka koja objektivno nije bila u mogućnosti podnijeti kontrolni zahtjev. Međutim, ovaj Zakon ne razrađuje objektivne razloge zbog kojih stranka ne bi bila u mogućnosti podnijeti kontrolni zahtjev.

Tužba se podnosi Vrhovnom sudu najkasnije u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke donijete u postupcima iz člana 2 ovog zakona, a u postupku sprovođenja izvršenja odluke u roku od šest mjeseci od dana prijema pravosnažne odluke po kontrolnom zahtjevu. Za razliku od kontrolnog zahtjeva, tužba za pravično zadovoljenje nema ubrzavajući efekat na postupak, jer joj takvo dejstvo nije predviđeno. Njena osnovna svrha jeste naknada prouzrokovane štete kroz isplatu određenog novčanog iznosa od 300,00€ do 5.000€ i/ili objavljivanje presude da je stranci bilo povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

S tim u vezi, ključni nedostaci postojeće zakonske regulative ogledaju se u nepostojanju jedinstvenog kriterijuma po osnovu kojeg Vijeće Vrhovnog suda obračunava visinu naknade za štetu prouzrokovanu uslijed povrede prava na suđenje u razumnom roku, kao i utvrđivanju opravdanosti eventualnog propuštanja podnošenja kontrolnog zahtjeva.

Imajući navedeno u vidu, jasno je da zbog trenutnog stanja u crnogorskom pravosudnom sistemu nerijetko dolazi do povrede prava građana na suđenje u razumnom roku. Postavlja se pitanje da li je nedostatak dovoljnog broja sudija opravdan razlog za grubo kršenje prava građana. U ovom slučaju, smatramo da bi se trebalo pristupiti reformama koje bi uključivale preemptivno djelovanje u cilju imenovanja sudija u slučajevima kada postoje jasni naznake da će sudijsko mjesto biti upražnjeno (zbog odlaska u starosnu penziju ili imenovanja sudije u druge sudove), kao i eventualno skraćenje postupka obuke za sudije.

Osim toga, mišljenja smo da mehanizimi za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predviđeni zakonom ne predstavljaju najefikasnija sredstva kojima bi se prije svega zaštitila prava građana, a potom nadoknadila nanijeta šteta nastala kao posledica povrede ovih prava.